Vi ste ovde: Ishrana Makrobiotika Ljuto je jesenji ukus

Ljuto je jesenji ukus

Ljut ili veoma začinjen ukus korespondira sa jesenjom oštrinom i daje vruću ili disperzivnu energiju. Ljuta hrana ima snažnu uzlaznu energiju usmerenu ka spolja koja stimuliše cirkulaciju i pomaže izbacivanje supstanci iz dubine tela prema površini.


Ukus je oblik energije. U tradicionalnoj orijentalnoj medicini svaki ukus je povezan sa godišnjim dobom u kojem preovladava, sa vrstom energije koja zagreva ili hladi i određenim organima u telu koje podržava.

Kiselo – kiseli ukus je povezan sa prolećem. Kisela jela stežu, skupljaju i ubrzavaju energiju. Posebno su korisna za jetru i žuč. Hleb od kiselog testa, pšenica, sirće, kiseli kupus i limun su tipični kiseli ukusi.

Gorko – Gorak ili zagoreo ukus se povezuje sa letom, a njegova energija je suva i raspršena. Gorka hrana koja stimuliše srce i tanko crevo, podrazumeva radić, čičak, crni susam i neke vrste kukuruza.

Slatko – Sladak ukus odgovara kasnom letu, a tipični primeri su žitarice, mahunarke i mnoge vrste povrća, posebno okruglastog oblika kao što su crni luk, bundeve i kupus.Prirodna slatkoća je hranljiva energija. Ona opušta i centrira čitavo telo, a posebno umiruje slezinu, želudac i pankreas. Moderni rafinisani šećer nema sladak već ljut ukus.

Ljuto –Ljut ili veoma začinjen ukus korespondira sa jesenjom oštrinom i daje vruću ili disperzivnu energiju. Ljuta hrana ima snažnu uzlaznu energiju usmerenu ka spolja koja stimuliše cirkulaciju i pomaže izbacivanje supstanci iz dubine tela prema površini. Tipični primeri su luk, daikon, đumbir, biber. Oštri ljuti ukus koristi plućima i debelom crevu, ali previše ljuta hrana kao što su tropski začini stvara hiperaktivnost, prejaku stimulaciju krvi i nadražuje creva.

Slano – Slani ukus se slaže sa zimskim periodom i snabdeva nas jakom oslobađajućom silaznom energijom. Kvalitetna so omekšava tvrda stanja i dobra je za jačanje bubrega i mokraćnih puteva. Tipična hrana su morske alge, miso, umeboši šljive i tamari sos. Namirnice životinjskog porekla, koje sadrže velike količine natrijuma, suviše su slane i mogu da uzrokuju oštećenja bubrega i dodatno naprezanje srca.

U makrobiotičkom kuvanju, mi se trudimo da predstavimo pun spektar ukusa u svakom obroku. Prirodni slatki ukus integralnih žitarica i povrća čini otprilike šezdeset do osamdeset posto svakog obroka. Ostali ukusi su zastupljeni u prilozima, umacima i začinima. U zavisnosti od godišnjeg doba i zdravlja članova porodice, obrok se može menjati da bi se blago naglasio jedan specifičan ukus.

....


Kao što smo videli, hrana koja se kuva i služi topla ili vruća, zagreva telo, dok hladna ili smrznuta umanjuje unutrašnju vatru u telu. Bez obzira na temperaturu jela prilikom služenja, hrana ima prirodnu energiju koja se može opisati kao hladna, sveža, umerena, topla ili vruća. Naša unutrašnja temeperatura se menja u zavisnosti od toga koju hranu jedemo. Toplo vreme naginje stvaranju hladne hrane, a da bi se rashladili nas prirodno privlači energija povrća poput krastavca, lubenice i zukinija. Slično tome, hrana u kojoj najviše uživamo kada je vreme hladno su tempura, fermentisana hrana, dugo kuvana variva i supe sa korenastim povrćem, koji imaju efekat zagrevanja tela.
Dok ova energija ne zavisi od temeperature kuvanja, kuvanje menja energiju nekih namirnica iz hladne u toplu. So je dobar primer. Zagrejana, so stvara toplinu i zgreva telo. Hladna so ima rashlađujući efekat. Energija ulja se takođe menja kada se zagreva. Sirovo ulje u salati ima drugačije efekte nego kada se konzumira u dinstanim jelima.



Evelin Kuši
Iz knjige "Kompletni vodič za makrobiotičko kuvanje"
 

 



 Prethodni članci u rubrici:

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osveži