Ma koliko da su šetnja i džoging zdravi, neki koji imaju dosta takmičarskog duha, misle da su te aktivnosti - dosadne. I za one kojima su ove discipline "suviše proste" postoji nešto što može biti pravi izazov. To je orijentiring koji se opisuje kao “trčanje dok igrate šah” ili “vešto trčanje”. Orijentiring predstavlja intelektualni izazov spojen sa fizičkim vežbanjem.
Orijentiring je sport za svakoga, bez obzira na godine i iskustvo. U njemu zajedno mogu da uživaju i muškarci i žene, i deca i oni stariji od 90 godina. Orijentiring se zato može nazvati i sportom za celu porodicu. Takođe, nije reč o skupom sportu. Mapa, kompas i prikladna odeća je sve što vam je potrebno za početak.
Orijentiringom možete da se bavite po celom svetu, na različitim vrstama terena, od parkova do pustinja. Tereni za orijentiring su različiti: od gustog, neprolaznog žbunja do predela bez drveća, od planina do ravnica.
Takmičarski orijentiring uključuje korišćenje detaljnih mapa i kompasa za navigaciju po stazi na kojoj se na određenim mestima nalaze kontrolne tačke (ucrtane u mapu). Na ruti, narandžasti i beli kontrolni markeri su postavljeni na mesta koja odgovaraju tačkama ucrtanim u mapu. Takmičari perforiraju kontrolnu kartu na svakoj kontrolnoj tački. Pobednik takmičenja je takmičar koji za najkraće vreme stigne do svih kontrolnih tačaka po numeričkom rasporedu. Samo brzo trčanje neće vas učiniti pobednikom. Morate, takođe, da izaberete najbolji put između dve kontrolne tačke i da pronađete markere bez gubljenja dragocenih sekundi.
Orijentiring u prirodi
To je sport izdržljivosti koji uključuje velike mentalne elemente. Trči se po neobeleženoj ruti, a sportista se orijentiše uz pomoć mape i kompasa. Mapa daje detaljne informacije o terenu: da li je reč o brdovitom terenu, kakva je podloga, na koje prepreke se može naići itd. Da biste bili uspešni u ovoj vrsti sporta, morate odlično da znate da čitate mapu, da imate apsolutnu koncentraciju i sposobnost da brzo donosite odluke o tome koja je ruta najbolja (dok trčite najbrže što možete). Potrebno je da sportista bude dobro pripremljen.
Postoji nekoliko vrsta takmičenja u okviru ovog orijentiringa, od individualnog, do noćnog orijentiringa uz pomoć lampe. Dužina staze se takođe razlikuje, od ultrakratke do maratonske.
Orijentiring je postao olimpijski sport 1997. godine.
Oprema potrebna za orijentiring
Odeća – lagana, rastegljiva, pruža slobodu pokreta, štiti od šiblja.
Cipele – udobne, jake cipele koje se ne klizaju i koje dobro “reaguju” (dobro prijanjaju) na svaku podlogu, uključujući blato i stene.
Mapa – obezbeđuje je organizator takmičenja. Pokazuje kurs i kontrolne tačke. Napravljena je tako da pruža detaljne informacije o terenu.
Kompas – postoje različiti.
Kontrolna kartica – perforirate je na svakoj kontorlnoj tački; služi vam kao dokaz da ste ih sve obišli.
Koje još vrste orijentiringa postoje?
Postoje još i orijentacija na skijama, na biciklima (moutnain bike) i orijentiring po uređenim stazama kreiran tako da u njemu mogu da učestvuju osobe u invalidskim kolicima čija je pokretljivost ograničena.
Informacije o Orijentiring federaciji Srbije možete pronaći na sajtu www.orijentiring.org.yu
(tekst preuzet iz časopisa Zdrav život)
Prethodni članci u rubrici:
| Šetnja čuva od šloga < Prethodni članak | Sledeći članak > Trčanje je radost |
|---|















