Čak i umerena svetlost u prostoriji za spavanje tokom sna škodi zdravlju srca i povećava insulinsku rezistenciju.
Izlaganje veštačkoj svetlosti tokom spavanja je uobičajen način na koji mnogi provode noć. Svetlo dopire ili od unutrašnjeg osvetljenja, ili spolja, što je posebno izraženo u velikim gradovima. U Americi veliki broj ljudi (do 40%) ima običaj da spava sa upaljenom lampom ili slabim svetlom u spavaćoj sobi, ili ostavlja upaljen televizor.
Istraživači sa Nortvestern univerziteta iz Čikaga su otkrili da i samo jedna noć prespavana u poluosvetljenoj sobi (ambijentalno svetlo) ometa regulaciju glukoze i kardiovaskularnog sistema. Naime, to istraživanje je pokazalo da se čak i u umereno osvetljenoj sobi puls tokom spavanja ubrzava. Kad spavamo pri svetlu, naš simpatički autonomni nervni sistem se aktivira, a to nije dobro. Normalno bi bilo da je puls, kao i drugi kardiovaskulatni parametri, niži tokom noći nego tokom dana.
Raste rizik od dijabetesa
U tom istraživanju je takođe utvrđeno da je kod ljudi koji su spavali u osvetljenoj sobi ujutru insulinska rezistencija bila veća nego uobičajeno. Insulinska rezistencija znači da ćelije mišića, masnog tkiva i jetre ne reaguju dobro na insulin i ne mogu da koriste glukozu iz krvi za dobijanje energije. Da bi to nadoknadio, pankreas luči više insulina. Na ovaj način, vremenom nivo glukoze u krvi raste, a time i rizik od dijabetesa.
U prilog ispravnosti zaključaka ovog istraživanja govore i rezultati jednog ranijeg istraživanja, objavljenog u časopisu JAMA Internal Medicine. Ono je ispitivalo populaciju zdravih ljudi koji su tokom spavanja obično izloženi svetlosti. Utvrđeno je da su oni gojazniji od proseka.
Šta znači osvetljena soba
Šta znači da je soba osvetljena? Istraživači kažu da je zdravorazumski kriterijum za to sledeći: ako možete da vidite prilično dobro stvari u sobi, onda je to previše svetlosti.
Evo šta oni preporučuju da se izbegnu poremećaji usled spavanja u osvetljenoj sobi:
1. Ne palite svetla uopšte. Ako vam je neophodno da tokom noći imate upaljeno svetlo (neke starije osobe to čine radi bezbednosti), neka to bude veoma prigušeno svetlo, bliže podu.
2. Boja svetla je važna. Žućkasto ili crveno/narandžasto svetlo je manje stimulativno za mozak. Ne koristite belo ili plavo svetlo, a ako koristite bilo kakvo svetlo, držite ga daleko od osobe koja spava.
3. Paravani ili maske za oči su dobro rešenje kad ne možete da kontrolišete koliko svetla ima u sobi. Pomerite krevet tako da vam svetlo, ako dopire spolja, ne pada na oči.
Stručna referenca: http://dx.doi.org/10.1073/pnas.2113290119