Ako hoćemo da nas naša planeta Zemlja hrani i u budućnosti, bogate zemlje moraju da značajno smanje svoju potrošnju mesa - idealno, najmanje za 75%, pokazalo je novo istraživanje Bonskog univerziteta, koje se pozabavilo raznim aspektima konzumacije mesa, uključujući njihov uticaj na okruženje, klimu, zdravlje i društvenu ekonomiju.
Konzumacija mesa u malim količinama može da bude sasvim održiva, zaključuju istraživači u članku objavljenom u časopisu Annual Review of Resource Economics. Međutim, stanje danas je potpuno drugačije. Svaki građanin Evropske unije pojede 80 kilograma mesa godišnje. Ali, svaki biftek i ukusna kobasica koja se pojede ima cenu koja se ne plaća na kasi, zato što masovno gajenje stoke negativno utiče na klimu i okruženje. Na primer, preživari (kao što su krave) proizvode metan koji ubrzava globalno zagrevanje. Najveći problem je, međutim, to što životinje samo mali deo kalorija kojima su hranjene pretvore u meso. To znači da proizvodnja mesa, da bi se njime nahranio isti broj ljudi koji bi se mogao nahraniti biljnom hranom, zahteva mnogo više zemljišta i prostora. To nanosi štatu ekosistemima, i ostavlja manje mesta za očuvanje prirodnih vrsta i njihove raznovrsnosti. A na individualnom planu, oni koji jedu suviše mesa izlažu sebe značajnim zdravstvenim rizicima, pošto meso u većim količinama u ishrani nije zdravo i podstiče razvoj brojnih hroničnih bolesti. (U pet oblasti u svetu koje se nazivaju plave zone, u kojima ima najviše stogodišnjaka i ljudi koji zdravi dočekaju pozne godine, meso u ishrani učestvuje sa manje od 100g do pet puta mesečno. Opširnije pogledajte ovde)
Zato postoje dobri razlozi da se smanji potrošnja namirnica životinjskog porekla. Autor ovog istraživanja, prof. dr Martin Kaim, objasnio je: ako bi svi ljudi jeli onoliko mesa koliko Evropljani i Amerikanci, ne bismo uspeli da umanjimo pretnju od klimatskih promena i mnogi ekosistemi bi propali. Zato bi trebalo smanjiti potrošnju mesa, idealno na 20 kg godišnje, ili još manje.
Dr Kaim je dodao da su rat u Ukrajini i posledične nestašice žitarica na tržištima još jedan bitan razloga da se smanji potrošnja mesa: zato što se danas oko polovine svih žitarica koje se proizvode koriste kao stočna hrana.
Masovno vegetarijanstvo nije rešenje
Međutim, prema ovom proučavanju, ni potpuni prelazak čovečanstva na vegetarijansku, ili vegansku ishranu, ne bi bio rešenje. Sa jedne strane, ima mnogo predela gde poljoprivredne kulture kojima se hrane ljudi ne mogu da se gaje u dovoljnoj količini, a mi ne možemo da pasemo travu; međutim, preživari mogu.
Dakle, ako se ogromne travnate površine ne mogu koristiti na drugi način, svakako da ima smisla da se na njima gaji stoka. Čak i iz ekološke perspektive, ispaša ograničenog broja životinja ne bi nanela nikakvu štetu, naprotiv.
Siromašne oblasti naše planete nemaju dovoljno biljnih izvora visokokvalitetnih proteina i nutrijenata. Na primer, povrće i mahunarke ne mogu da se gaje svuda, a mogu da se beru samo u određenom periodu godine. U takvim slučajevima je hrana životinjskog porekla često ključni elemenat da se ljudi uopšte prehrane, da ostavimo po strani "zdravu" ishranu. Osim toga, mnogim porodicama u siromašnim zemljama su mleko, jaja i meso značajan izvor prihoda, kojeg se ne mogu tek tako lišiti.
Problem su bogate zemlje
Ipak, autori ovog istraživanja jasno stavljaju do znanja da siromašnije zemlje nisu problem. Tamo se ionako jede neuporedivo manje mesa nego u industrijalizovanim zemljama. To znači da su bogate zemlje te koje moraju da smanje potrošnju mesa.
U ovom trenutku, kako ukazuje istraživanje, od toga nema ništa. Iako svuda ima više vegetarijanaca nego ranije, ukupna protrošnja mesa u čitavoj Evropi se ne smanjuje. Međutim, potrošnja mesa je najveća u Severnoj Americi i Australiji. Zbog toga dr Kaim veruje da bi trebalo razmotriti povećanje taksi na namirnice životinjskog porekla. On je svestan da bi to bila nepopularna mera, ali dodaje da meso ima ekološku cenu koju njegova tržišna cena ne odražava, pa bi bilo fer da potrošači mesa učestvuju i u tim troškovima.
Autori ovog istražavanja takođe predlažu da se u školske programe uvede tema "održive potrošnje". Ta tema bi takođe trebalo da budu uključena u obuku nastavnog osoblja u školama. "Potrebno nam je da postanemo svesniji globalnog uticaja naših odluka", naglašava prof. Kaim. "To ne važi samo za hranu, već, recimo, i za majicu koju kupimo na rasprodaji, da bismo je nosili samo jedne večeri na nekoj zabavi".
Originalni tekst ovog istraživanja možete naći na sledećem linku: http://dx.doi.org/10.1146/annurev-resource-111820-032340