Postoje beli, crveni i crni plodovi, koji se razlikuju uglavnom po boji i aromi. Bele dudinje su vrlo slatke, veoma „vodene”.
Uopšte ne sadrže voćne kiseline te se mogu upotrebiti za zaslađivanje - kolača, pita, sokova od drugog voća. Crvene i crne dudinje imaju prijatniju slast, nešto su čvršće i manje tečne.
Dudinje su odličan su izvor vitamina C, na 100 grama sadrže 61 % dnevnih potreba organizma. Sadrže takođe i dosta vitamina A, beta-karotina (provitamina A) i vitamina E.
Ovo sočno voće je i odličan izvor gvožđa, što je redak slučaj među bobičastim voćem (na 100g sadrže 21% dnevnih potreba organizma), što je odlično za one koji imaju problema sa anemijom. Dobar su izvor kalijuma, mangana i magnezijuma, i zbog toga povoljno utiču na krvni pritisak i srčani ritam.
Dudinje sadrže polifenolski flavonoid resveratrol, koji ima zaštitnu ulogu od kardiovaskularnih oboljenja i moždanog udara, jer svojim dejstvom smanjuje delovanje hormona angiotenzina (koji steže krvne sudove), a istovremeno povećava proizvodnju azot-oksida, koji je vazodilatator (širi krvne sudove.
Ovi izvrsni plodovi sadrže i velike količine fenolnih fitohemikalija koje se nazivaju antocijani. Naučna proučavanja pokazuju da antocijani igraju zaštitnu ulogu protiv razvoja raka, usporavaju procese starenja, ublažavaju upalne procese i gode nervima.
Dudinje takođe sadrže i zeaksantin, važan karotinoid koji se apsorbuje direktno u mrežnjaču štiteći je od zamućenja.
U narodnoj medicini sirup od dudinja se koristi za snižavanje povišene temperature, a u kombinaciji s trešnjom koristi se kod upale krajnika, želučanih tegoba i šećerne bolesti.
Sirup od dudinja se tradicionalno se koristi i za ublažavanje tegoba kod čira na želucu i dvanaestopalačnom crevu. Odvar od dudove kore je nekada korišćen kao laksativ i lek od crevnih parazita.
Plodovi sazrevaju od početka juna do kraja jula.
Proizvodi u vezi sa člankom