Sve do početka 19. veka glavna hrana čitavog čovečanstva bile su integralne žitarice: pirinač, ječam, ovas, pšenica. Međutim, sa pronalaskom mlina na valjke i načina da se brašno odvoji od mekinja, u opštu upotrebu su ušle rafinisane žitarice i tzv. "belo brašno".
Ono je možda dobro da se naprave fina peciva i kolači, ali, nažalost, osim skroba, ne sadrži ništa drugo. Jesti svakodnevno proizvode od belog brašna znači neprekidno izgladnjivati svoj organizam u pogledu esencijalno važnih sastojaka koje sadrži celo zrno žitarice. Ljudski organizam se još nije prilagodio i nikad se i neće prilagoditi takvom načinu ishrane. Ishrana zasnovana na belom brašnu škodi organizmu.
Hraniti se integralnim žitaricama znači jesti cela zrna - bilo u kuvanom, bilo u pečenom obliku. Cela zrna sastavljena su od složenih ugljenih hidrata, belančevina, masti, vitamina i minerala u gotovo idelanoj kombinaciji koja je potrebna organizmu.
Prema nekim medicinskim istraživanjima, biljna vlakna i mekinje, koje se postupkom rafinisanja belog brašna potpuno eliminišu, a koje integralne žitarice sadrže u izobilju, efikasno snižavaju nivo holesterola u krvi. Biljna vlakna takođe pomažu u prevenciji srčanih oboljenja i raka debelog creva, a pomažu i regulaciji šećere kod obolelih od dijabetesa. Ne zaboravite - u belom brašnu biljnih vlakana uopšte nema!