Osnovna slabost hrono ishrane je konzumacija previše proteina (mesa) u fazi restrikcije, posebno za one koji bi radije da izbegnu meso. Iz ovog razloga neki odustaju pre vremena. (Piše: Slavica Matić, viši dijetetičar-nutricionista)
Kod određenih oboljenja se mora voditi računa o tačnom unosu proteina, pa ovaj način ishrane ne bi trebalo na svoju ruku da sprovode osobe sa određenim zdravstvenim problemima. Na, primer bubrežni bolesnici, kao i oni sa gihtom. Ukoliko ne postoji navika da se konzumira dosta sveže salate uz svaki obrok (što je nažalost dosta čest slučaj!) usled velike količine proteina može doći do poremećaja pH vrednosti u organizmu. Mora se voditi računa da obroci budu dobro izbalansirani u pogledu odnosa mesa i povrća. Dodatni problem predstavlja loš kvalitet mesa. Poznato je na koji način se hrane životinje.
Evo još nekih slabih strana ovog metoda.
Sužen izbor namirnica u periodu restrikcije. U periodu restrikcije zabranjeno je skrobno povrće (krompir) i mahunarke (pasulj, grašak, sočivo, boranija, soja). Ukoliko pre prelaska na hrono ishranu uradite test intolerancije (što se inače preporučuje) izbor namirnica je već sužen, pa ako na to dodate i sve ono što se ne uklapa u hrono principe, izbor namirnica može biti poprilično oskudan. Obroci su dosta jednolični. Posebno je problematična večera, čak i u periodu nakon restrikcije.
Nedostatak voća u periodu restrikcije. Dovoljna količina svežeg povrća može obezbediti potrebne vitamine, minerale te u ovom smislu voće nije neophodno. Vlakna se unose putem povrća i integralnih žitarica. Ako niste ljubitelj povrća, dobro razmislite pre nego se odlučite za hrono ishranu!
Prevelik razmak između obroka. U periodu restrikcije preporuka je da razmak bude veći od 4 sata, idealno bi bilo 5 sati. Iako nema brojanja kalorija i ograničenja u količini hrane, nekima je ovaj razmak suviše velik te se javlja osećaj gladi. Osim toga nekome ne odgovara velika količina hrane u jednom obroku, a zbog straha od gladi mnogi jedu više nego što bi trebalo. Kao posledica toga javljaju se tromost, pospanost, nedostatak energije. Pravilan razmak između obroka je posebno važan za dijabetičare stoga, oni ne bi smeli na svoju ruku da kreću na hrono ishranu.
Satnica uzimanja obroka. Za mnoge je zbog prirode posla neizvodljivo da se pridržavaju satnice.