Glavni problem sa šećerom je - prekomerni unos, često i bez našeg znanja. Dodaje se industrijskim proizvodima u kojima ga ne biste očekivali, pa ako ne čitate deklaracije proizvoda, nećete ni znati da ste ga uneli. Na sreću, postoje i drugi, zdraviji načini da se zasladite. Naravno, ni sa njima ne treba preterivati.
Šećer je jedna od najkontroverznijih namirnica u savremenoj ishrani. Naučna istraživanja pokazuju da oni koji unose previše tzv. dodatog šećera (onog koji se dodaje namirnicama u procesu proizvodnje), češće postaju gojazni. Naime, šećer ometa rad hormona koji regulišu gladi i sitost, što dovodi do povećanog unosa kalorija i gojenja. Prekomeran unos šećera može da poremeti i metabolizam, što dovodi do povećanog skladištenja insulina i masti. Osim toga, šećer izaziva neku vrstu zavisnosti - on izaziva lučenje dopamina u centru za nagrađivanje u mozgu, što je u osnovi ista vrsta reakcije koja se aktivira kada se uzimaju droge ili lekovi koji izazivaju zavisnost.
Zdravije zamene za šećer
Stevija. Dobija se iz listova biljke Stevia rebaudiana. Ovaj biljni zaslađivač može se ekstrahovati iz jednog od dva sastojka - steviozida i rebaudiozida. I jedan i drugi imaju 0 kalorija, a i do 350 puta su slađi od šećera. Listovi stevije bogati su nutrijentima i fitohemikalijama, pa mogu biti i korisni za zdravlje: snižavaju pritisak, šećer, nivo insulina. (The Journal of Nutrition, Volume 148, Issue 7, July 2018, Pages 1186S–1205S)
Ksilitol. Reč je o šećernom alkoholu, po ukusu sličnom šećeru. Dobija se iz kukuruza ili kore breze, a ima ga u mnogim vrstama voća i povrća. Ksilitol sadrži 2,4 kalorije/1g, što je 40% manje od šećera. Za razliku od šećera, ksilitol ne podiže nivo šećera u krvi i insulina. Štaviše, koristan je za zdravlje, npr. poboljšava zdravlje zuba i kostiju (istraživanje finskih naučnika iz 2019). Umereno konzumiranje je bezbedno za ljude, ali veoma opasno za pse.
Eritritol. I ovo je šećerni alkohol, kao i ksilitol, ali ima manje kalorija od njega (0,24/1g). Ukus mu je vrlo sličan šećeru. Organizam nema enzime za razlaganje većine eritritola, pa se većina ovog zaslađivača apsorbuje direktno u krvotok i neizmenjena izbacuje urinom (istraživanje austrijskih naučnika iz 2017). Isto istraživanje pokazalo je da eritritol ne podiže nivo šećera u krvi, insulina, holesterola ili triglicerida. S druge strane, nije sasvim istraženo da li eritritol utiče na metabolizam i gojenje kod nekih ljudi koji su genetski skloniji da proizvode više eritritola iz glukoze.
Jakon sirup. Dobija se iz južnoameričke biljke jakon (Smallanthus sonchifolius). Ovaj zaslađivač je tamne boje, a po gustini liči na melasu. Sadrži 40-50% fruktooligosaharida - posebne vrste molekula šećera koji ljudski organizam ne može da svari. Zbog toga jakon sirup sadrži jednu trećinu kalorija koje ima šećer, odnosno 1,3 kalorije/1g. Visoke koncentracije fruktooligosaharida imaju brojne koristi za zdravlje: snižavaju glikemijski indeks, težinu, rizik od raka debelog creva (istraživanje brazilskih naučnika iz 2016). Istovremeno, fruktooligosaharidi povećavaju osećaj sitosti, što pomaže da se unese manje hrane, a njima se hrane dobre bakterije u crevima, što je važno za opšte zdravlje, a posebno se dovodi u vezu sa smanjenim rizikom od dijabetesa i gojaznosti i poboljšanjem funkcije mozga. Ako preterate sa jakon sirupom mogu se javiti gasovi, dijareja i neprijatnosti u organima za varenje.
Prirodni zaslađivači (prirodni zdraviji šećeri)
Zdraviji su od šećera (mada je i dalje reč o šećeru, ali u drukčijem obliku) i sadrže nešto više nutrijenata od njega.
Kokosov šećer. Dobija se od soka kokosove palme. Sadrži gvožđe, cink, kalcijum i kalijum, kao i antioksidanse. Ima niži glikemijski indeks od šećera, verovatno zato što sadrži inulin, rastvorljiva vlakna koja usporavaju varenje, povećavaju sitost i hrane zdrave bakterije u crevima. Istovremeno je visokokaloričan - sadrži isti broj kalorija kao i šećer. Bogat je fruktozom, pa bi ga ipak trebalo umereno konzumirati.
Med. Sadrži vitamine i minerale u tragovima, kao i brojne korisne antioksidanse, kao što su fenolna kiselina i flavonoidi, koji mogu da pomognu u prevenciji dijabetesa, upala, srčanih bolesti i kancera.
Javorov sirup. Ova gusta slatka tečnost koja se dobija kuvanjem javorovog soka sadrži minerale (kalcijum, kalijum, gvožđe, cink, mangan), a čak i više antioksidanasa od meda (istraživanje Tokio KaseiGakuin univerziteta iz 2015). Oligosaharidi iz javorovog sirupa verovatno doprinose sniženju koncentracije glukoze u krvi. Javorov sirup ima nešto manji glikemijski indeks od šećera, pa nešto sporije podiže nivo šećera u krvi.
Melasa. Dobija se kuvanjem šećerne trske ili soka od šećerne repe. Sadrži nešto vitamina i minerala, kao i nekoliko antioksidanasa. Bogata je gvožđem, kalijumom i kalcijumom, što doprinosi zdravlju kostiju i srca.
B. Soldatović
Izvor: www.healthline.com
Proizvodi u vezi sa člankom
Stevia u prahu 10g

Eritritol

Brezin šećer 150g

Kokosov šećer organski 100g
