Ako se osećate opušteno i puni energije nakon što ste proveli dan na plaži ili u pešačenju po brdima, postoje psihološki razlozi za to. Kontakt sa prirodnim svetom je dobar ne samo za naše telo, već i za um i duh.
Ono što svi manje-više znamo intuitivno - da je izlazak u prirodu dobar za nas - danas podržava veliki broj istraživanja koja pružaju dokaze da kontakt sa prirodom smanjuje stres i opsesivno razmišljanje i ublažava anksioznost. Kontakt sa prirodom takođe podstiče kreativnost, doprinosi osećaju smirenosti, obnavlja umornu pažnju, a i pomaže da se pozitivnije odnosimo prema ljudima i okolini u svom okruženju.
Jedno proučavanje obavljeno u Japanu utvrdilo je sledeće: šetnja po šumi je dovela do 12% većeg smanjenja nivoa kortizola (hormona stresa), 7% većeg smanjenja simpatičke nervne aktivnosti (reakcija "bori se ili beži") i 6% usporenja pulsa u odnosu na šetnju po gradu, a posebno je rezultirala boljim opštim raspoloženjem.
Međutim, ako niste uvek u prilici da izađete napolje, dobra vest je da su istraživanja utvrdila sledeće: čak i gledanje kroz prozor u okolno zelenilo smanjuje stres i agresivnost, a povećava produktivnost! U praksi, u jednom od američkih zatvora koriste video-snimke okeana i pustinjskih pejzaža da bi pomogli zatvorenicima da se smire.
Kontakt sa svetom prirode je neophodan
Bilo da su su za to odgovorni mobilni telefoni i sve veće opterećenje poslom, izgleda da je u razvijenom svetu opšta tendencija da provodimo sve manje vremena napolju. Na primer, statistike pokazuju da prosečan Amerikanac provede 93% svog života u zatvorenom prostoru! Jedna anketa, na koju su odgovarale američke majke, utvrdila je da one pamte da su kao deca provodile 70% vremena igrajući se napolju, ali samo kod njih 26% i njihova deca borave napolju isto toliko.
Jedna od oblasti psihologije koja je doprinela našem razumevanju uticaja direktnog kontakta sa prirodom je ekopsihologija. Ta oblast proučavanja se fokusira na razumevanje odnosa čoveka i prirode. Osnovna pretpostavka ekopsihologije je da su naš spoljašnji svet i naš unutrašnji svet blisko povezani. Na kraju krajeva, i mi sami smo priroda! Bilo da smo toga svesni ili ne, nama je potreban redovan kontakt sa prirodnim svetom da bismo napredovali, ne samo kao pojedinci, već i kao vrsta.
Pa ipak mi provodimo manje vremena u prirodi nego ikad ranije. Sve veći broj ljudi živi u urbanim centrima - u SAD, na primer, to je 70% ukupne populacije - a sve više vremena provodimo gledajući u razne ekrane (u svrhu posla, učenja, zabave, druženja). Izveštaj agencije Nilsen iz 2019. godine je pokazao da prosečan odrasli čovek provede 12 sati dnevno u interakciji sa nekom vrstom medija (sredstva za komunikaciju). Istraživanja pokazuju da deca u SAD suviše vremena dnevno provode gledajući u ekran, dok u slobodnom igranju napolju, u proseku, provedu samo 7 minuta dnevno!
Usamljeni smo kao vrsta
Tokom pandemije kovida ovo je dovedeno do svog ekstrema, kada smo bili primorani da se još više udaljimo od prirode i jedni od drugih. "Epidemija usamljenosti", nekad karakteristična uglavnom za stariju populaciju, sada pogađa i mlade! Nedavna istraživanja ukazuju na usamljenost kao veliki zdravstveni rizik, ravan riziku koji predstavlja pušenje. Neki istraživači čak tvrde da je naša usamljenost opšta, tzv. "usamljenost čitave (ljudske) vrste" - koja se izolovala od ostalog života na planeti!
Kako se ponovo povezati sa prirodom
Ima mnogo načina na koje možemo da razvijemo svoju povezanost sa prirodom. Na primer, dr psihologije Patriša Haršbah u svojoj knjizi "Uzemljenje", objašnjava kako da se ponovo povežemo sa prirodom čak i ako retko napuštamo grad. Za prevashodno gradsko stanovništvo, ona preporučuje da se koncentrišemo na senzorno bogate utiske iz prirode koje možemo da iskusimo u okolini svojih domova ili u njima; na primer, ako iznenada vidimo dugu, da joj posvetimo punu pažnju, ako čujemo cvrkut ptice u okolini da se koncentrišemo na njega, da budemo potpuno svesni šuma kiše koja pada, ili svetlucanja prvog snega i slično. Kada imamo nameru da obratimo pažnju na prirodne stvari oko sebe, umesto da ih nesvesno zaobilazimo i ignorišemo, iz naizgled sitnih doživljaja možemo dobiti mnogo snažnija iskustva, koja obnavljaju entuzijazam i životnu radost.
Izvori i stručne reference:
www.mindbodygreen, www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2793341/, www.dailymail.co.uk/sciencetech/article-3725540/The-David-Attenborough-effect-Showing-nature-videos-inmates-help-reduce-violence-prisons.html,, https://population.un.org/wup/publications/Files/WUP2018-Report.pdf, www.nielsen.com/us/en/insights/report/2019/the-nielsen-total-audience-report-september-2019/, https://files.eric.ed.gov/fulltext/ED527859.pdf, https://earthfireinstitute.org/species-loneliness-sign-of-our-times/