Teška vremena mogu da nas učine jačim. Evo šta su psiholozi izdvojili kao opšte karakteristike pozitivnih promena koje su mnogi ljudi doživeli tokom globalne pandemije
Naučili smo da postavimo granice i kažemo “ne”
Nakon što su češće nego inače odbijali pozive za društvene aktivnosti, kao što su sedenje u kafiću i restoranu, ili okupljanja kod prijatelja, mnogi od nas (kojima je to možda ranije bilo teško) dobro su uvežbali da kažu: “Ne, u ovom trenutku to mi ne prija”. Zato nije čudo što je nekima od nas postalo mnogo ugodnije i prirodnije da kažemo “ne” i u ostalim aspektima našeg života. To je, kako objašnjava dr Li Kac, klinički psiholog, odlična vežba samopotvrđivanja - da se ne osećamo loše, ili da se ne osećamo krivim, zato što sopstveno fizičko i mentalno zdravlje postavljamo kao prioritet.
Naučili smo kako sa manje napora/rada dobijemo više
Za mnoge je pandemija promenila načine na koji rade, druže se i odmaraju. U primetnoj većini slučajeva je to značilo da radimo manje i imamo posla sa manje ljudi. “Mnogi su shvatili koliko su vremena provodili trčeći unaokolo po automatizmu, pa su sada postali svesniji čemu u stvari teže, kako će bolje provoditi svoje vreme, i sa kim”, objasnila je dr Melani Grinberg, klinički psiholog i autorka knjige “Mozak imun na stres”. Prekid rutine je dao priliku mnogima da ponovo procene sebe i okolinu, pa su počeli da shvataju: ovoga mi je previše; neću to više toliko da radim; možda nisam živeo/la na stvarno pravi način; možda nisam radio/la ono što me stvarno čini srećnim.
Kad je bilo teško, dobro smo se pokazali
Nije lako nositi se sa svakodnevnim teškoćama i komplikacijama koje donosi globalna pandemija. Ako ste uspeli da se sa time izborite, verovatno imate više samopouzdanja nego ranije, ili ste u većoj meri ponosni na sebe. Po rečima dr Grinberg, “posttraumatski rast” znači rast i isceljenje nakon što smo prošli kroz neku traumu ili nevolju, što može da se manifestuje na sledeće načine: u iskustvima koja smo doživeli vidimo neki novi smisao; razvili smo osećaj sopstvene snage; naučili smo da budemo srećni zbog onoga što imamo. U istraživanju koje je nakon lokdauna obavljeno u Portugaliji na 400 osoba koje pružaju negu, 88,6 procenata ispitanika izjavilo da je doživelo pozitivnu promenu: da imaju bolje odnose sa drugima, da više cene život, da prihvataju nove mogućnosti, ili da su doživeli duhovni rast.
Naučili smo dobre stvari o brizi o samom sebi
Dok su se krčkali kod svojih kuća, mnogi su započeli da rade nešto novo – recimo da sami peku hleb ili pripremaju hranu, da majstorišu, da se bave jogom i sl. A te nove aktivnosti su nas možda naučile da budemo prisutni sada i ovde, ili, kako se to pomodno naziva, da praktikujemo “majndfulnes” (svesnu pažnju). Preduzimanje stvari koje osećamo kao potpuno svoje i koje nam pomažu da osećamo da smo to što jesmo jeste suština brige o sebi, objašnjava psiholog dr Megan Kleri, i kaže da je to spontano samoizražavanje važan element koji nas čini srećnijim i otpornijim. I svakako da je poželjno da sa takvim stvarima i nastavimo, kako god se dalje bude razvijala situacija.
Izvori i stručne reference: www.everydayhealth.com, www.cambridge.org/core/journals/bjpsych-open/article/posttraumatic-growth-during-the-covid19-pandemic-in-carers-of-children-in-portugal-and-the-uk-crosssectional-online-survey/66826594FC933FF4DE40E9ABDB061A02