Nakon što su više meseci bile prisiljene da budu zatvorene u kući i upućene jedna na drugu mnoge porodice su doživele nešto što bi se moglo opisati kao "sagorevanje" (burnout) ili uzajamna "prezasićenost". Pošto nije nemoguće da nas u budućnosti čekaju novi karantini, ovo je problem koji treba shvatiti ozbiljno i potražiti načina da se on na zadovoljavajući način reši ili ublaži.
Tokom perioda karantina, supružnici, ali i deca, koja nisu mogla u školu, bili su prisiljeni da zajedno provode mnogo više vremena nego inače. Nužnost da se dugo vremena provodi zajedno sa jedne strane može biti dobra prilika da se problemi sa bliskim osobama razreše i nesuglasice prevaziđu, a sa druge strane, to je istovremeno veliki pritisak u kojem sve slabe strane međusobnih odnosa izlaze na površinu i ljudi "pucaju" tamo gde su najtanji. Kako izveštava veb sajt healthline.com, na osnovu dostupnih javnih statistika, nakon perioda zatvaranja primećen je povećan broj zahteva za razvod u svetu. Što se nas tiče, ako primate poruke preko društvenih mreža, možda ste primetili povećan broj morbidnih šala na račun ubistva supružnika, što svakako ukazuje i na povećan stepen međusobne iritacije i pogoršane odnose.
Šta ukazuje na prezasićenje?
Po rečima dr Pavana Madana, psihijatra za decu i odrasle, postoje tri glavna simptoma prezasićenja, ili izgaranja, u okviru porodičnih odnosa:
- Osećaj da ste fizički ili emocionalno iscrpljeni
- Nesposobni ste da obavite uobičajene poslove
- Lako se iznervirate i sve vam smeta
Iscrpljenost i razvodi
Na osnovu vesti koje kruže internetom i društvenim mrežama, tokom karantina se moglo primetiti da veliki broj ljudi izveštava o tome da se oseća iscrpljeno. To je čudno - jer uprkos činjenici da je ogromna većina ljudi sedela kod kuće, i praktično im je sve vreme ovog sveta bilo na raspolaganju - osećaj neobjašnjivog umora je postao opšti fenomen.
Kako izveštava članak nedavno objavljen u magazinu "Forbs", jedno istraživanje koje je pratilo međusobne odnose supružnika/partnera utvrdilo je da je, od početka pandemije, samo 18% ljudi bilo zadovoljno komunikacijom u odnosima sa svojim partnerom. Veoma zanimljiv je sledeći podatak koji se tiče Kine: čim su u toj zemlji matičari počeli da rade nakon ukidanja karantina, pristigao je dotad neviđen broj zahteva za razvod.
Problemi sa decom
Potrebno je reći da nisu odrasli ljudi jedini koji su pogođeni - izgaranje može da pogodi i decu. "Kod dece se izgaranje često ispoljava kao anksioznost, razdražljivost, loše učenje u školi, ili izdvajanje od vršnjaka i nezainteresovanost za igru", objasno je dr. Madan. Članak nedavno objavljen u magazinu "Tajm" govori o istraživanju objavljenom u Italiji koje je pokazalo da je karantin negativno psihološki uticao na decu u celini: statistički gledano, deca su postala razdražljivija, imaju problema sa spavanjem, a mnoga su počela da zaostaju u razvoju. Pri tome, pored ovih problema koji pogađaju manju decu, tinejdžeri su bili izloženi i opterećenju da uče ili studiraju u otežanim uslovima, kao i češćim sukobima sa roditeljima, usled dužeg boravka sa njima.
Kako da smanjite uticaj prezasićenosti (sagorevanja) u vašoj porodici?
"Prezasićenje se može sprečiti ako se bolje uravnoteži vreme koje se posvećuje porodici sa vremenom koje pojedinci posvećuju sami sebi", objasno je dr Madan. Zato je preporučio roditeljima da uspostave stalnu rutinu za spavanje, obroke i učenje, koja može pomoći deci da se bolje pripreme za narednu aktivnost i da se izbegnu neki od konflikata. Takođe, kada primete da deca preterano reaguju usled stresa zbog ograničenog kretanja, roditelji bi trebalo pre da ih ohrabre i podstaknu na pozitivan način, nego da ih kažnjavaju zbog propusta.
Što se roditelja tiče, dr Madan sugeriše da nauče neku tehniku za smanjenje stresa (tehnike disanja, joga, taj či, meditacija i sl). A terapeut Preri Konlon savetuje da damo vremena sebi i drugima da se odmorimo jedni od drugih: na primer, da posavetujemo supružniku/partneru da izađe u šetnju, ili da zamolimo ukućane da nas narednih sat vremena bez prekidanja puste da pročitamo neku knjigu, ili uradimo nešto, ili uopšte da nas naprosto puste da budemo sami. Te mini-pauze i te kako mogu da pomognu i roditeljima i deci da se osećaju bolje. Što se dece tiče, dobro je da menjaju aktivnosti: da ih povedete u vožnju biciklom, ili u šetnju parkom, ili na reku i sl.
Izvor:
www.healthline.com