Naučnici sa Univerziteta Kanzas našli su egzaktan način da definišu "hiperukusnu" hranu koja je nezdrava, ali gotovo neodoljiva za korisnika, zbog posebne kombinacije svojih sastojaka.
Istraživači su odredili posebne kriterijume da se tačno odredi koja hrana se može nazvati "hiperukusnom (preterano ukusnom)" i utvrdili da većina hrane u SAD odgovara tom kriterijumu. Problem je, međutim, što je hrana koja se može definisati kao "hiperukusna" po samoj svojoj definiciji istovremeno i veoma nezdrava.
Neki brendovi u SAD se promovišu sloganom "Ne možeš da pojedeš samo jedan", i to je, po rečima istraživača koji su takvu hranu proučavali, bukvalno istina. Način na koji su nutrijenti u tim namirnicama kombinovani snažno podstiču nervna kola u mozgu da traže još, a nadvladavaju mehanizme koji bi trebalo da nam signaliziraju da smo jeli dovoljno.
Tu klasu namirnica - a to su uglavnom prerađene namirnice ili slatkiši koji sadrže privlačnu kombinaciju masti, ugljenih hidrata, šećera i soli - istraživači su nazvali "hiperukusnom (preterano ukusnom)" hranom.
"Više dokumenata je ukazalo da prehrambene kompanije imaju veoma dobro razrađene formule da svoje proizvode učine hiperukusnim i da povećaju njihovu konzumaciju", objasnila je vođa ovog istraživanja, docent psihologije dr Tera Facino sa Univerzitet Kanzas.
Istraživači su najpre definisali po čemu neka hrana može da se označi "preterano ukusna hrana", a potom su upotrebili nutricionistički softver da pomoću te definicije ispitaju 7757 prehrambeanih artikala baze podataka za proučavanje ishrane Američkog ministarstva poljoprivrede (FNNDS).
Istraživači su tražili one artikle koji odgovaraju kriterijumima koji se u literaturi navode da "pojačavaju ukusnost", a posebno one gde "zajedničko delovanje glavnih sastojaka hrane stvara veštački pojačan ukus, do te mere do koje nijedan pojedinačni glavni sastojak ne bi mogao da ga pojača".
Oni su identifikovali tri specifične vrednosti koje se odnose na kombinaciju sastojaka koja čini hranu bukvalno neodoljivom: kombinaciju masti i soli (kao u viršlama i slanini); kombinaciju masti i šećera (kao u kolačima, sladoledu i mafinima); i kombinaciju soli i složenih ugljenih hidrata (kao u krekerima, slanim štapićima i kokicama).
Koristeći nutricionistički softer, autori su utvrdili da 62% prehrambanih artikala na spisku FNNDS odgovara kriterijumima "hiperukusne hrane", što je alarmantno, zato što su ti artikli istovremeno i veoma nezdravi. "… Ako istraživanja počnu da potvrđuju tvrdnju da te namirnice mogu biti problem za čitavo društvo, onda bi trebalo označiti tu hrani etiketom 'hiperukusno'", prokomentarisala je dr Fracino. "Čak smo pomišljali na ograničenje dostupnosti određenih tipova namirnica koje mogu da se nađu u kafeterijama osnovnih škola, zbog dece čiji su mozgovi još u razvoju i na koje bi ta hrana mogla da (negativno) utiče".
Ovo istraživanje je objavljeno u časopisu Obesity.
Izvor: www.sciencedaily.com