Ako jedemo redovno više hrane nego što nam treba, bez periodičnog gladovanja (posta), to je dovoljno da dovede do povećanja broja loših bakterija u crevima, što otvara vrata riziku od raznih oboljenja.
Istraživači sa Univerziteta Kil iz Nemačke su zaključili da preterana količina hrane remeti način na koji bakterije kolonizuju creva. Industrijalizacija je sa sobom donela sveopšti razvoj, ali i nove bolesti. Zahvaljujući napretku tehnologije mnoge stvari su se poboljšale, ali su te promene, koje su poboljšale uslove življenja, donele sa sobom i nove bolesti izazvane pre svega uslovima okruženja. U njih spadaju i inflamatorne bolesti creva, Kronova bolest i ulcerativni kolitis, čiji je uzrok poremećaj ljudskog mikrobioma (mikroorganizama koji naseljavaju ljudsko telo), posebno u crevima.
Istraživači su dosad postavljali razne hipoteze da bi objasnili poremećen odnos između mikrobioma i njihovih domaćina. Između ostalog, oni su identifikovali preteranu higijenu, preterano korišćenje antibiotika i genetske faktore kao moguće krivce koji mogu da trajno poremete crevnu mikrofloru. Ali, nijedna od tih hipoteza nije uspela da objasni sve detalje.
Istraživači sa Univerziteta Kil su postavili sasvim novu teoriju o tome kako se te bolesti razvijaju, na osnovu ekologije i evolucije.
Oni su pretpostavili da neprirodno snabdevanje nutrijentima, posebno preterana količina nutrijenta, dovodi do toga da se simbiotske bakterije odvoje od svojih domaćina. Kad korisne bakterije prestanu da rade u skladu sa svojim domaćinom, ravnoteža mikroflore ostaje trajno poremećena. Konkretno, preterano hranjenje crevnih bakterija dovodi do crevnih bolesti.
Kako su istraživači došli do ovog zaključka? Oni su pošli od posmatranja kako izumiranje algi i korala utiče na vitalne ekosisteme okeana. Tu su utvrdili da potencijalnli uzrok problema može da bude količina nutrijenata u vodi.
Kada je ljudski uticaj doveo do toga da se u morskoj vodi nađe prevelika količina nutrijenata, bakterije u koralima su se odvojile od svojih domaćina. Umesto da se hrane prozvodima metabolizma korala, što je normalan simbiotski odnos, one su počele da se hrane nutrijentima iz vode. Gubitak simbiotskih bakterija poremetio je zdravlje mikrobioma korala, pa su ti organizmi postali osetljiviji na bolesti.
Istraživači veruju da se ovaj mehanizam može primeniti na ljude. Savremena ishrana je promenila snabdevanje nutrijentima - ishrana je postala neuravnotežena, sa mnogo ugljenih hidrata/šećera, a malo biljnih vlakana. Ovakva ishrana loše utiče na opšte zdravlje, ali na poseban način deluje na crevnu mikrofloru. Crevne bakterije prestaju da konzumiraju metabolite koje proizvode njihovi domaćini - zato što imaju previše dostupne spoljašnje hrane.
Na osnovu ovog modela, istraživači su definisali nekoliko faktora koji pogoršavaju ravnotežu crevne flore, uključujući:
- odsustvo periodičnog gladovanja, usled postojanog snabdevanja hranom (u ranijim vremenima, povremeno se gladovalo zato što u nekim periodima naprosto nije bilo dovoljno hrane)
- retkost pojave proliva (ne proliva usled oboljenja) koji doprinosi da se smanji populacija crevnih bakterija
- nedostatak raznovrsnosti crevnih bakterija
Istraživači su nazvali ovu svoju hiptezu "hipoteza prejedanja" - zato što su prema njihovim pretpostavkama periodično gladovanje i proliv pomagali da crevna flora povrati ravnotežu. Ove dve stvari su omogućavale bakterijama da povrate zdravu i prirodnu raznovrsnost.
U skladu sa ovim su potražili načine da povrate poremećenu ravnotežu mikrobioma. Na primer, pokušali su da povećaju populaciju dobrih bakterija pomoću probiotika, kakvi postoje u fermentisanoj hrani, suplementima ili fekalnim transplantima. Oni su takođe probali da pomognu mikrobiomu da se sam reguliše koristeći periodično gladovanje i indukovani proliv.
"Interesantno je ispitati da li izvorni evolucioni proces, koji obezbeđuje ravnotežu mikrobioma, takođe može da ima terapeutski potencijal", objasnio je jedan od istraživača, Tim Lahni. "U budućnosti ćemo se pozabaviti ne samo poznatim koristima od gladovanja (posta), već i njegovim uticajem na sastav i funkcionisanje mikrobioma, a time i na razvoj inflamatornih bolesti".
Izveštaj o ovom istraživanju objavljen je u časopisu Američkog društva za mikrobiologiju "Mbio", a izvorni članak možete naći na sledećem linku:
https://mbio.asm.org/content/10/3/e00355-19